Dan 0.
Oduvijek sam volio kompjuter. Obožavam prirodu, obožavam sport, volim fotkanje ali stvarno stvarno volim komp. Kao mali sam se čudio što može ta mala kutija koja zasvjetli kada ju upališ. Zvuči čudno, složena je nezgrapno ali izbacuje čudesa na monitoru. Pošto sam kao mali imao privilegiju biti na početku razvoja kompjutera danas poput pravog starog mudraca mogu reći da sam pratio evoluciju kompjutera i gadgeta sa najvećim guštom.
Razlog zašto muški vole tehnologiju nepoznat je ali siguran sam da ima nešto sa znatiželjom i muškim mozgom koji mora sve prokužiti "kako funkcionira". Osim toga, tu je i mašta, SF, igre, mogućnosti, internet i ostala čudesa. Matrix je to!
Bilo kako bilo, Mudra Sova, fotografija, sve su to stvari koje su usko povezane sa kompjuterom. U 21. stoljeću vraćamo se u doba mehanike - mehaničke tastature sjajne su, hommage nekadašnjim klasicima pod rukama. Mislim da nikada neću prežaliti jednu malu Cherry tastaturu koja je jednom otišla u vječna lovišta u mojim dvadesetima. Laki joj prekidači. I dalje je to jedan od iskonski predivnih zvukova za moju dušu. Zvuk mogućnosti, ideja i rada (te igre!). Klik klak klik...
Oduvijek sam bio kreativan, volio sam pisati. Htio sam zabavljati ljude, volio sam razmišljati. Počeo sam kužiti da mogu stapati strasti i stvari koje volim i to sa poslom i svakodnevnim životom! To saznanje promijenilo mi je život. Danas aktivno radim i dalje na usavršavanju na mnogim poljima ali i dalje gledam kako mogu vrijeme upotrijebiti maksimalno i kako moj rad može unaprijediti tuđe živote.
Mislim da imamo mnogo toga za proći na ovim kolumnama koje pripremam. Polako pišem tekstove i uživam. Iako sam često radio blogove za posao i promociju vlastitog rada ili biznisa, nisam nikada radio prave osobne blogove sa personal touchem. Vrijeme je sada. Zato jer je to uvijek najbolje vrijeme za bilo što.
Kroz život sam naučio mnoge stvari ali većinu njih sam. Nažalost, osim osnova, tradicionalno školstvo vam može dati samo grube smjernice i opće informacije koje vam u tom trenu ne znače mnogo. Svakako da naučite čitati i pisati, družite se u školi i to je otprilike to...
Life skillz, money skillz... nećete ih naći u školi. Kako komunicirati s ljudima, što je marketing, kako hendlati osobni brand? Nope, ni toga nije bilo u školi. Kako se brinuti za vlastito zdravlje, kako se snaći u svijetu? Ništa.
U dvadesetima kontrola vrtloga misli u mojoj glavi bila je sumanuta. Bio sam rob vlastite glave, ideologije, pitanja, malo odgovora ali nisam si mogao pomoći... tražio sam Nju. Jedina crta vodilja, a mrak je bio sve gušći...
U tom trenu, sve se svelo na jednu stvar, sve drugo je bilo nebitno. I onda jedne večeri, čuo sam ju... preko interneta (ne postoje slučajnosti zar ne?)... znao sam. Idem svjesno u ovo raskršće u životu i više ne gledam u natrag. Tako je počeo moj novi život...
Povratak na KOLUMNE
